Okus Tradicije Otoka Visa

Look deep into nature, and you will
understand everything better.
Look deep into nature, and you will
understand everything better.

........

.........................

..............

..............

............

.....

Samostan i Crkva Sv.Jere iz 16.st.

Kuca u kojoj se proizvodi Viski Hib

Zupna Crkva Uznesenja blazene djevice

Marije (Gospa od Spilica) iz 16. st.

Ovdje rastu smokve ...

🔴

🔴

🔴

🔴

Hib – pogača od smokava

HIB su još od antičkih vremena otoka Visa tradicionalno ručno spravljale žene težaka. Draž mu daje harmonija okusa smokava, rakije (travarice) i koromača, kao i miris ružmarina i lovora u čijem se lišću čuva. Komadić HIBA vraćao je težacima snagu za vrijeme najtežih poslova (okopavanje vinograda). HIB je bio cijenjen i na najbogatijim stolovima viške gospode. U svakoj se viškoj kući, kao blago, pomno čuvalo nekoliko HIBI za dane Božića i kolendavanja. Tada se HIB vadio iz lovorovog lišća i ružmarina. Rezao se na tanke fetice i uz ćakulu nudio prijateljima s bićerinom travarice.

U jeziku Visa održao se do dana današnjeg podrugljiv, ali i nadasve simpatičan izraz : Poj u smokve! Koliko je on zapravo životno okrutan i nimalo naivan saznat ćete kada otiđete u organiziranu berbu smokava na neku od otočnih plantaža. Ako ste u mogućnosti, nemojte ju slučajno propustiti jer berba smokava prava je škola za život poslije koje vam se štošta razbistri u glavi.

Poj u smokve!

Gdje nas mozete nac?

Sezonska trgovina – Lokva, Vis

Muzej Drugog Svjetskog Rata

Na istom mjestu gdje možete kupiti naše ekološke proizvode nalazi se i trošna kućica u kojoj Višanin Velimir Mratinić, zaljubljenik u slavno i turbulentno vrijeme 2. svjetskog rata, čuva i izlaže svoje „otočke“ eksponate. U njoj vlada kreativan nered i dobra atmosfera pa kupci ostaju zatečeni onim što vide, ali i bogatim znanjem maštovitog i veselog kustosa ovog neobičnog muzeja. Čuti njegove priče, posebno je nadahnuće. Zanimljivo je što se sve odvija nedaleko od mjesta na kojem je za vrijeme Drugog svjetskog rata iščupana plodna loza, a ravnica je prekrivena velikim metalnim pločama.

Saveznici su tako izgradili pomoćni aerodrom na koji su mogli sletjeti bombarderi oštećeni u zračnim borbama iznad porobljene Europe. Na njega su slijetale i leteće tvrđave (tip Boeing B-17, B-24 Liberator Tulsamerican) i brojne druge letjelice proizvedene u čuvenoj Douglasovoj radionici. Priča se da se na otoku tada zateklo oko 30.000 duša. Kakvo je to vrijeme bilo, ilustriraju nam pričice koje pamti kolektivna memorija otoka. Jedna od njih govori sljedeće: Na otoku se zateklo toliko puno savezničke vojske da nije bilo vode za osnovne potrebe pa su se vojnici brijali – u vinu. Bar je tim otok oduvijek obilovao.

Osim dijelova aviona i autentičnih fotografija, muzej posjeduje i fundus starih knjiga (uglavnom o Drugom svjetskom ratu) koje možete čitati na licu mjesta ili ih posuditi dok ste na otoku…